R. A. Salvatore - 4.Kristalna krhotina

SALVATORE, R. A.
Kristalna krhotina; roman / R. A. Salvatore
- Zagreb : Strijelac, 2006. - 339 s tr.; 17,4 cm

Uvod
Demon je sjedio zavaljen u izdubljenoj stabljici divovske
gljive. Mulj je klokotao oko kamenog otoka, beskrajno se
cijedeći i valjajući, kao i uvijek na ovoj razini Bezdana.
Errtu je lupkao kandžama, njihao svojom rogatom,
majmunolikom glavom i zurio u tamu. "Gdje si, Telshazz?"
on nestrpljivo prosikće, iščekujući vijesti o relikviji.
Crenshinibon je opsjedao sve njegove misli. Kad bude imao
krhotinu, moći će podignuti na noge cijelu razinu, možda
čak i nekoliko njih.
Bio joj je tako blizu! Dobro je poznavao moć artefakta;
služio je nekolicini leševa koji su ujedinili svoju zlu magiju
i napravili kristalnu krhotinu. Leševi, nemrtvi duhovi
moćnih čarobnjaka koji su odbili umrijeti kad su njihova
smrtna tijela napustila kraljevstvo živih, okupili su se da
bi stvorili najmoćniji artefakt svih vremena, zlo koje će se
hraniti i crpiti snagu iz onoga što su zagovaratelji dobra
oduvijek smatrali najsvetijim - svjetlosti sunca.
Ali čak ni njihove velike moći nisu bile dorasle takvom
zadatku. Sam čin stvaranja progutao je svih sedam leševa,
jer im je Crenshinibon ukrao magijsku snagu koja ih je
održavala nemrtvima i njome nahranio prve iskre svog
života. Eksplozija energije odbacila je Errtua natrag u
Bezdan i on je bio uvjeren da je krhotina uništena.
Ali Crenshinibon se nije mogao tako lako uništiti.
Nakon mnogo stoljeća, Errtu je ponovno naišao na njegov
trag; u kristalnoj kuli Cryshal-Tirith, čije je pulsirajuće srce
bilo vjerna slika Kristalne krhotine.
Demon je znao da je relikvija negdje u blizini; osjećao je
njezinu snažnu prisutnost. Samo da ju je pronašao ranije...
da je se uspio domoći...